Kolekcija Miljenko Stančić

Kolekciju Miljenko Stančić čini 19 ulja na platnu te 8 grafika, nastalih u periodu od 1952. do 1977.

Slikar i grafičar Miljenko Stančić diplomirao je slikarstvo 1949. te pohađao specijalni tečaj grafike kod Tomislava Krizmana (1949.– 1951.) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je i predavao (1961.–1977.). Začetnik je poetsko-nadrealističkoga smjera u hrvatskom slikarstvu. Njegovo se slikarstvo od samoga početka razvijalo kao osebujna i neovisna slikarska vizija. Služeći se tehnikom starih majstora slikao je začuđujućom perfekcijom i istančanim tonskim nijansiranjem, a slijedeći iskustva Josipa Račića stvorio je jedinstvenu poetsku sintezu staroga i novoga, nostalgičnoga i suvremenoga. Značajan dio njegova opusa čine vedute rodnoga Varaždina, uglavnom opustjele ulice i trgovi, obrisi baroknih crkava i krovova u prigušenoj sutonskoj svjetlosti.

Od 1954. slikao je fantazmagorične metamorfoze ljudskih likova i kompozicije s metafizički smirenim figurama u začudno osvijetljenim poetskim interijerima u kojima je od oko 1958. prevladavala težnja prema plošnom i dekorativnomu shvaćanju površine. U potonjem razdoblju nastala su djela u kojima je nastojao razgradnjom slikane površine ostvariti nove kromatske vrijednosti. Promjene koje je postupno uvodio u slikarstvo nakon 1970. označavaju u prvom redu obogaćenje motiva erotskim sadržajem skladnih organičkih oblika iz kojih izbija punoća životne energije. Crtao je ilustracije za novine i časopise, izrađivao je zidne slike, grafiku i scenografiju.